Da li se i koliko bavljenje povrtarstvom isplati?
16/09/2021 10:04|Autor: office@newpressproduction.com|Pregleda: 738 |
|


Mnogi smatraju da imati posao znači da ste zaposleni u javnom ili privatnom sektoru. Međutim postoje i brojni porodični i privatni poslovi od kojih može itekako dobro da se živi i zaradi.  Porodica Vučković iz Babinog Mosta dobar je primer za to.  Oni se punih 15 godina bave povrtarstvom.

Medija centar, 15.09.2021. - Porodica Vučković iz Babinog Mosta povrtarstvom se bavi već punih 15 godina. Vlasnik Milutin Vučković kaže da je najpre počeo na maloj površini od 5 ari da bi tokom godina povećao svoju proizvodnju. Sada na svom i zakupljenom imanju uzgaja papriku, paradajz i kornišone.

„Imamo somborku, rošajku, fafarone, ovu slatku ajvarušu, ustvari Belo uvo, patlidžanku. Uglavnom to“.

Uglavnom papriku?

Da. Imam tamo i dva plastenika u kojima uzgajamo paradajz“, rekao je Milutin.

Cena paprike menja se iz godine u godinu u zavisnosti od dostupnosti na tržištu. Ove godine je kako Milutin kaže cena zadovoljavajuća.

„Ove godine su solidne cene. Kreću se oko 120 dinara po kilogramu. Nadamo se da će tako i da ostane, da neće da padne da bi imali nešto do sledeće godine da preživimo“, rekao je Milutin.

Kako bi prodali sav rod porodica Vučković svoje plodove uglavnom prodaje na pijaci u Severnoj Mitrovici.

„U Mitrovici, taj kraj tamo. Ima nešto i ovde po Prilužju i Plemeniti gde imamo svoje mušterije, dolaze uzimaju. I tako. Ne manjaju“, rekao je Milutin.

Pored stalnih mušterija često se javljaju i nove, ali i komšije Albanci.

„Ima i novih ima i stalnih mušterija. Ima koji dolaze i iz Prištine Albanci. Imam i neke iz Ajvalije, isto dolaze non stop“, rekao je Milutin.

Od povrtarstva se kako Milutin kaže može živeti, ali i da sve zavisi od toga kakva je godina.

„Pa i može, ali na primer prošle godine sam imao 30 ari i grad mi je sve uništio. Bio sam u totalnom gubitku, sve što sam uložio nisam uspeo da povratim. Čak i za sebe nisam mogao ništa da iskoristim, totalni gubitak. Ali ove godine malo je bolje i cena je bolja“, rekao je Milutin.

Pored svog imanja na kojem se nalaze dva plastenika porodica Vučković u zakup ima i 50 ari za čiji zakup plaća svom komšiji Albancu.

„Plaćamo po aru. Ustvari ne po aru. Trenutno za ovih 50 ari 400 evra. Prvo moram da prodam za to, da to da isplatim, pa šta sam uložio pa tek onda ako mi ostane nešto. A nadam se da će da mi ostane pošto je za sada dobra cena“, rekao je Milutin.

Ako je suditi po njegovoj deci Milutin kaže da mladi ne beže od toga da se bave povrtarstvom.

„Pa hoće. Od ove godine vidim da postoji interesovanje. Baš fino mi pomažu ova dva sina. Do prošle godine smo supruga i ja sami. Dal što su oni bili mali pa nisu to shvatali ozbiljno vidim ove godine baš su nam pomogli i u rasađivanju, evo i u branju, tako i u kopanju. Ove godine su mi baš pomogli. Inače do ove godine smo samo ja i supruga preko celog leta radili od jutra do mraka“, rekao je Milutin.

Porodici Vučković za ovih 15 godina koliko se bave povrtarstvom jedinu podršku u ovom poslu pružila je kako kažu organizacija Majka devet Jugovića koja im je donirala jedan plastenik.

„Drugi nam je, sada na proleće donirala Majka devet Jugovića, organizacija iz Gračanice, eparhija Raško-prizrenska, Svetlana, ne znam kako se beše preziva. I veoma smo joj zahvalni što nam je izašla u susret i darivala nam taj plastenik. Nije loše, dobro je. U njemu smo zasadili samo paradajz pošto nismo na otvorenom sejali. Imam jedan deo kornišone. Uglavnom to, paradajz i krastavac“, rekao je Milutin.

Za dobar rod Milutin kaže nije potrebna samo plodna zemlja već je potrebno i veliko ulaganje.

„Na primer, ja na ova 40 ari imam preko 1200 evra ulaganja, gde su creva, gde je bezin za motor, đubriva - tri petnaestice, pa tri dvadesetice, u početnoj fazi 10 40 10, pa kalcijum“, rekao je Milutin.

Za kvalitetano seme porodica Vučković ide u centralnu Srbiju do kojeg je kako kaže teško doći.

„Dosta je teško jer ja dok odem u Veliku Planu oni dosta i rasprodaju. Većinom izvoze za inostranstvo. Jedino ako ostane nešto ili ako odem na vreme, da imaju u magacinu, onda kupim. Prošle godine sam jedva našao kesicu od 100 grama. Ali ove godine sam na vreme otišao, negde januara meseca sam već otišo i našo sam. Inače već februara, marta nema seme“,rekao je Milutin.

Radovi u polju za ovu porodicu počinju aprila meseca i traju sve do oktobra.

 


Komentari posetilaca