"Navikli smo da živimo i radimo normalno u nenormalnim uslovima"
08/11/2021 12:25|Autor: office@newpressproduction.com|Pregleda: 245 |
|


Medija centar Čaglavica, 08.11.2021. - "Crveni krst Kosovo Polje, već 17 godina smešten je u dva kontejnerska objekta u Ugljaru. Uprkos brojnim problemima sa kojima se ova organizacija suočava u svom radu njeni članovi ipak neumorno nastavljaju da pomažu socijalno ugrožene porodice kako u redovnim, tako i u vanrednim situacijama", rekao je u emisiji "Heroji u doba koronavirusa", sekretar Crvenog krsta Kosovo Polje Jovica Mitrović.

Više od 20 godina u kontejnerima takođe živi i oko tridesetak raseljenih lica i socijalno ugroženih porodica, koji godinama bezuspešno pokušavaju da dobiju stanove ili kuće.

Zoran Ilić, stanovnik ovog naselja ističe da bi stambeno pitanje ovih ljudi najbrže moglo da se reši, kada bi ih obišao predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Crveni krst Kosovo Polje postoji od 1991. godine, nakon 17. marta 2004. godine napustili su svoje kancelarije u Kosovo Polju i od tada se nalaze u Ugljaru, u dva kontejnerska objekta. Sekretar ove organizacije Jovica Mitrović kaže da osim loših uslova za rad, suočavaju i sa nedostatkom donatora.

"Normalna stvar je da Crveni krst služi da pomogne svakom čoveku kome je potrebna pomoć, ali nemamo neko veliko razumevanje od strane političkih organizacija ili opštine ili nisu u mogućnosti ili neće da pomognu organizaciji, tako da smo se i svih ovih posleratnih godina uzdali u sebe i u svoju organizaciju", kazao je Mitrović.

Bez obzira na poteškoće sa kojima se suočavaju, Mitrović navodi da ova organizacija godinama uspešno pomaže socijalno ugrožene porodice u opštini Kosovo Polje. Najponosniji su na to što već godinama uspevaju da od sopstvenih sredstava besplatno organizuju letovanja za decu iz najugroženijh porodica.

Od trenutka kada se pandemija koronavirusa pojavila na Kosovu ova humanitarna organizacije se stavila na raspolaganje građanima i dala svoj doprinost borbi protiv kovida-19.

"Mi smo išli od kuće do kuće snabdevali ljude lekovima jer nisu smeli da izađu iz svojih kuća, iz svojih prostorija, snabdevali hranom. Čuda smo pravili", kazao Mitrović.

Radnici Crvenog krsta Kosovo Polje nisu jedini koji povremeno borave i rade u kontejnerima na centralnom Kosovu. Više od 20 godina u limenim kontejnerima u Gračanici živi oko tridesetak ljudi. Zoran Ilić u ovom naselju sa petočlanom porodicom živi pet godina.

"Ti kontejneri su 20 godina stari i oni u izolaciji imaju bube koje su neiskorenive… bube, stenice i nisu toliko opasne, ali ima onih buba koje piju krv životinjama i ljudima, e one su opasne za decu i za sve nas u kontejnerskom naselju. Leti kontejneri dostižu temepraturu do 60, 70 stepeni i mi do 12 sati nema šanse da uđemo u kontejner. Džabe ventilatori, džabe sve, a za klimu nemamo para. Zimi kad se ohladi, kad padne temepratura nekada ceo dan i celu noć nema struje", rekao je Ilić.

On navodi da odgovornost što više od dvadeset godina ljudi žive u u kontejnerima i u, kako kaže, krajnje nehumanim uslovima snose i kosovske, i srpske, ali i međunarodne institucije na Kosovu. Jednokratna pomoć im ističe ne manjka, međutim ono što im je potrebno, a za šta su se, kako tvrdi, do sada više puta obraćali svim relevantnim institucijama je siguran krov nad glavom.

"Sve je to trenutno, i paket (sa hranom) je jedna velika pomoć, ali nama treba onaj kraj stan, kuća da se zbrinemo. To nam je najveći problem koji imamo u kontejnerskom naselju, da se svi zbrinemo, da to naselje jednostavno više ne postoji", kazao je Zoran Ilić.

Jedina osoba koji bi, prema njegovim rečima, mogla da reši stambeno pitanje ovih ljudi je predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

"Ja mislim da Srbija 99 odsto i ne zna da mi živimo ovako. Kad je predsednik Vučić bio na Kosovu, zašto ga nisu, recimo doveli do kontejnerskog naselja, da vidi gde narod živi, da su doveli predsednika Vičića on bi rešio to za 24 sata. Ja to znam i stojim iza toga", naveo je Ilić.

On ističe da su ljudi u kontejnerskom naselju za godinu i po dana koliko traje korona kriza pomoć dobili samo u "prvom talasu pandemije", a da su ih posle toga zaboravili kako institucije, tako i nevladine organizacije.


Komentari posetilaca