Posle dvadeset godina srpsko kolo u dvorištu crkve u Kosovu Polju
23/05/2019 10:03|Autor: office@newpressproduction.com|Pregleda: 683 |
|

RTV KIM, 23.05.2019. - Na praznik Svetog Nikole u dvorištu istoimene crkve u Kosovu Polju orilo se kolo i čula se pesma. Prvi put posle dvadeset godina. U albanskom okruženju, pod prismotrom kosovske policije okupili su se Srbi, nekolicina onih koji i dalje žive u ovom gradiću, ali i njihove komšije i prijatelji iz susednih sela.

Hram Svetog Nikole u Kosovu Polju ispunili su vernici. Liturgiju su služili lipljanski paroh Srđan Stanković i namesnik ove crkve, otac Nikola Dargićević. Puna crkva, muzika i graja u dvorištu nisu uobičajeni za ovu bogomolju, na šta prisutne opominje i otac Srđan.

„Na prvom mestu neka je sveta liturgija, na prvom mestu neka je naš odnos zahvalnosti prema bogu. Liturgija je naša zajednička molitva kojom izražavamo našu zahvalnost bogu. Tako i vi jedni druge podržavajte, pogurajte onoga kome treba malo, bog neće da nam sudi što mi nismo učinili neka velika dela, bog će da nas pita da li smo učinili male, svakodnevne i sitne stvari“, kazao je sveštenik u besedi.

Domaćin slave je Đorđe Lakušić, nekadašnji Kosovopoljac. Srećan je što je danas ovde, ali i zabrinut zbog neslobode i poniženja u kojem žive preostali Srbi. Kaže da vrlo malo prepozanje iz svog mesta odrastanja.

„Vidim ljude koji su zabrinuti, ljude koji nose neki teret na leđima, ljudi su na svakom koraku poniženi i to je nešto sa čim se borimo dvadeset godina“.

„Juče i danas ja sam imao dvadeset poziva policije, kao da smo mi ovde neka ogromna opasnost koja je pretila našim komšijama, to što smo mi trebali danas da dođemo ovde na sabor naš i našu slavu. Zaista sam kroz taj razgovor sa njima osećao sam strašan pritisak i maltene neku vrlo ružnu poruku. Međutim, to nas nije, kao ni mnogo puta do sada niti sprečavalo, niti može da nas spreči“.

Lakušić je u Kosovo Polje doveo i igrače iz Kulturno-umetničkog društva Kopaonik. Oni su igrom i pesmom izazvali mnogo emocija.

„Ja sam uspeo da napravim lepe igre i nošnje odavde iz našeg Kosova Polja. Tako da polako ubrizgavamo neku silinu, neku snagu da jačamo i da se vraćamo i da taj strah i ovo poniženje koje svakodnevno doživljavamo izdržimo“, kaže Lakušić.

Na praznike je u svoju crkvu došla i Maja Galić sa porodicom. Iako žive okruženi Albancima, Galići pokušavaju da stvore normalne uslove za svoje troje dece, a o svojim komšijama imaju samo lepe reči.

„Možda bi postojala mogućnost i da se odselimo ali smo emotivno vezani za Kosovo Polje i zato smo i ovde. Svekar i svekrva su pre četrdeset godina napravili kući nemaju nameru da se sele a mi smo njihova podrška. Trenutno imamo komšije koje su se doselile iz Beograda, imaju decu sličnog uzrasta kao i naša. Oni (deca) svakodnevno na ulici, igraju fudbal, odbojku, druže se. Moja deca dosta pričaju Albanski, znaju više od mene, njihova deca takođe pričaju srpski“, kaže Maja.

Vladimir Vukadinović se sa osamdesetogodišnjom majkom i bolesnom sestrom vratio u Kosovo Polje posle dvadeset godina. Nekada zapaljena i porušena kuća u blizini železničke stanice sada je obnovljena uz pomoć Ministarstva za povratak i UNHCR-a.

„Posle dvadeset godina Kosovo Polje izgleda kao da ste otišli u Las Vegas. Preko dana to ne šljašti toliko ali noću kada prolazite to je nešto neverovatno. Posle toliko godina je toliko objekata, toliko infrastrukture u Kosovu Polju, to je nezamislivo za ljude koji su živeli tu. Oni ne mogu da se snađu. Ali život ide normalno i pozivam ljude da se slobodno prijave i vrate, oni koji imaju mogućnosti“, kaže Vladimir.

Crkva Svetog Nikole živi zahvaljući sveštenstvu. Nedeljne i praznične liturgije služi paroh Nikola koji sa svojom porodicom živi u parohijskom domu. I on, kao i meštanin Kuzmina Dalibor Stojković razočarani su što u hram ne dolazi više vernika.

“Pokušavamo da vratimo Kosovu Polju ono što je nekad bilo kada je ovde bio otac Radivoje Panić zajedno sa njegovim meštanima koji su uvek imali i pesmu i igru i gde je bilo dosta folklora. Pokušavamo da vratimo to, da se ljudi ponovo okupe oko svog hrama“, kaže otac Nikola.

„Kad dođem, ovde su nekad samo dva čoveka, nekad jedan, nekad nema nikog, ali šta da radimo moramo tako da živimo. Veoma malo ljudi je ostalo da živi u Kosovu Polju, a i to su uglavnom stariji koji više nemaju ni snage da dolaze“, objašnjava nam Dalibor Stojković iz Kuzmina.

Dvorište crkve ispunjeno muzikom i kolom ostavljamo, kako bi posetili još jednu crkvu koja danas slavi. Ovu crkvu danas obezbeđuju pripadnici Kosovske policije, a ostalim danima sveštenička porodica Dagićević.

 


Komentari posetilaca